subota, 01.05.2010.
Paul Verlain, Prolog saturnijske pjesme
Nekadašnji Mudraci, ravni našem svakom,
Držahu, i danas nije jasno kako,
Da čitaju s neba i sreće i jade,
Da se svakoj duši njena zvjezda znade.
(Rugahu se mnogi, ne misleć međutim
Da smjeh zna biti smješan i da krivo puti,
Tome tumačenju noćnog tajanstva.)
Ali kažu knjige drevnog zvjezdoznanstva,
Da u SATURNOVU tko se rodi znaku,
Pod riđom planetom, dragom čarobnjaku,
Nesretan će biti i žučan nad svima.
Pa jer Maštu slabu i nemirnu ima,
Poništit će ona sve što Razum stvori.
U žilama krv mu, ko brz otrov, gori
Poput lave, rijetka, valja se, kotrlja,
Pržeći Ideal što u propast srlja.
Saturnovu stvoru tako trpjeti je,
Tako mu je mrijeti - ako čovjek mrije -
Jer će njegov život onom crtom proći
Kuda vođen bude od zlokobne Moći
- 17:12 -
